Novi talas

Ako pitanje iz naslova ukucate u pretraživač ili sasvim slučajno naiđete na ovu temu u novinama, priča će gotovo obavezno početi ovako: Blog je vrsta onlajn dnevnika, čiji naziv je nastao skraćenjem riječi weblog (web-internet mreža i log-dnevnik). Isuviše malo da se stekne prava slika o globalnom fenomenu čije je učesnike američki magazin TIME proglasio ličnošću 2006. godine.

Najprostije objašnjenje bi bilo da je blog jednostavna internet stranica sa unaprijed definisanom formom, na kojoj se hronološkim redom, od najnovijeg ka starijim, prikazuju tekstovi koje piše njegov autor. Sadržaj blogova je različit od autora do autora: neki pišu šta su šta su radili taj dan, neki komentarišu aktuelne teme, neki pišu o oblastima koje ih zanimaju…ili se najčešće kombinuje sve to. Razvojem tehnologije nastaju blogovi na kojima se nalaze isključivo fotografije, animacije ili kraći video snimci, koje bloger (autor bloga) želi prikazati široj publici. Uz sve to, blog omogućuje posjetiocima da ostave komentar na sadržaj bloga, čime se omogućuje da bloger dobije povratnu informaciju o tome kako njegovi posjetioci vide njegov rad.

Procjenjuje se da na mreži postoji oko 100 miliona blogova, ali te brojke ne znače ništa imajući na umu podatak da se svake sekunde u svijetu kreiraju nova dva bloga. Blogeri su danas postali vitalan izvor informacija i komentara. U zapadnim zemljama koje imaju izuzetno brojne blog zajednice, blogeri imaju snažan uticaj na javno mnijenje. Blog sve više postaje značajna alternativa tradicionalnim medijima, koji nemaju vremena ni resursa da pokriju sve teme. Blogeri mogu popuniti prazninu i pisati o temama koje su profesionalni novinari iz bilo kog razloga preskočili. U svakom slučaju treba imati u vidu da kvalitet tekstova i odabir tema zavisi isključivo od blogera. Ako neki blog uzimate kao izvor svog informisanja, morate imati povjerenje u njegovog autora. Takođe, kako upotpuniti sliku o nečemu, sem čitajući ono što piše neko ko se nalazi na licu mjesta. Blog iračke djevojke koja piše pod pseudonimom Riverbend, kao i drugi blogovi iračkih blogera, su bili izuzetno čitani za vrijeme Američkog napada na Irak. Za drugu stranu priče brinuli su se američki vojnici u toj zemlji koji su pisali blogeve najčešće da njihove porodice mogu znati kako su i gdje se nalaze. Vrijednost i jednih i drugih je što su o Iraku pisali iz samog Iraka, o onome što su vidjeli i doživjeli, a ne o nečemu što su čitali iz novina ili gledali na televiziji.Neki od blogera su u svojim zemljama od anonimusa postali poznati i popularni likovi. Poneki blogovi koji su odskakali literalnim kvalitetom i zanimljivošću su pretočeni u knjige.. Nebrojeno mnogo blogova su manje ili više uzburkali javnost, naročito od kada klasični mediji sve više prate blogove i posluže se njihovom ekskluzivom. Ali i poznate ličnosti kao što su Džejmi Oliver, Ana Kurnjikova, Pamela Anderson, Brus Vilis, Džef Bridžis, Majkl Mur… imaju svoje blogove, jer putem njih lakše komuniciraju sa svojim obožavateljima. Takođe političari poput Džordža Buša, Mahmuda Ahmadinedžada, premijera Australije Džona Hauarda, Mlađana Dinkića… imaju ili su imali blogove na kojima pokušavaju približiti svoje stavove svojim glasačima (i onim koji bi to moglo biti).

Gledano kroz istoriju, preteča bloga bila je stranica Džastina Hola nastala 1994. na kojoj je između ostalog opisivao svoja uživanja u drogi i seksu. Sam termin weblog uveo je sa pojavom svoje stranice Jorn Barger, u decembru 1997. Kako je u to vrijeme pravljene bloga zahtijevalo ili veliki trud ili pozavanje komplikovanih programa, oni su bili toliko rijetki, da su u 1999. godini postojala tek 23 bloga. Stvaranje servisa koji omogućuju jednostavno kreiranje blogova je i slabijim poznavaocima tehnike omogućilo da pišu blogove. Za stvaranje bloga potrebno je tek registrovati svoj nalog, odrediti domen (adresu bloga) i izabrati njegov izgled. Pisanje se počinje tako što aktivirate nalog upisivanjem korisničkog imena i lozinke, odabiranje akcije „Pisanje bloga“ a nakon upisivanja za objavu teksta potrebno je samo kliknuti „Objavi“. Već 2001 pomama za blogovima je postala tolika da je bilo jasno da se radi o novom fenomenu na globalnoj mreži koji ni danas ne gubi na intenzitetu.

Tajna uspjeha bloga vjerovatno je u tome što ih obični ljudi pišu za obične ljude. Čitaoci u njima prepoznaju svoje prijatelje, makar i virtuelne, čiji jezik im je bliži od jezika stručnjaka, političara ili novinara. Pisanje oslobođeno cenzure i druge kontrole je svima zanimljivo, ali sa druge strane „slobodni stil“ u pisanju i masovnost su ujedno i osnovna slabost blogova. Ako svako može da piše svašta, neminovna je pojava velike količine „smeća“. Ipak, očekuje se da se vremenom situacija u blogosferi „izbistri“, i da ovaj vid internet komunikacije postane značajan vid građanskog novinarstva. A već se može naći dosta blogova na kojim piše više blogera, (takozvani kolaborativni blogovi) čime se dobija širina stavova, informacija…
Već sada je jasno da blog nije prolazni fenomen. On je tu da traje.

Marko Šikuljak

This entry was posted on Thursday, November 15th, 2007 at 4:26 am and is filed under Multimedia. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.