Vesna Tubić
Odmah ću nešto da vam otkrijem - ne sjećam se kad mi bilo tako teško nešto napisati, kao sopstveni profil. Ne volim da pričam puno o sebi.
Ali, dobro, reći ću par stvari…
Rođena sam početkom novembra, godine kada je naša mala republika, u našoj velikoj bivšoj državi, plesala od uzbuđenja kao bakterija pod mikroskopskom lupom. Razlog su bile Olimpijske igre. Ako bismo se poslužili matematikom (koja mi, gle čuda, i nije bila omiljeni predmet) otkrili bismo da sam stvorena baš u toku tih „igara“. Biće da je Olimpijada bila plodna na više načina.
Bilo kako bilo, u rodnom listu mi pod mjestom rođenja piše Doboj. Mada, lično, više volim reći polazna tačka. Pretijesno mi je stavljati se u okvire nekog mjesta ili države. Prihvatljivija opcija - građanin svijeta. Iako još nisam stigla proputovati svijet. Kako bih to htjela! Glupe vize…i takvi neki sitni detalji.
To me dovodi do moje sljedeće osobine. Optimista sam, na svoj način. Ako se potrudiš, biće dobro, ako ne, nadaš se sreći. Ja se uglavnom nadam sreći.
Druga tačka mog putovanja je Banja Luka, jednako fakultet, jednako prvi poslići, jednako SEMPER.
Treća tačka - Madrid…ups…trčim pred rudu. Još uvijek sam na drugoj tački. Što me, opet, dovodi do još jedne moje osobine. Ne volim dugo biti na jednom mjestu, ne volim ustaljene stvari, ne volim dosadu. Temperamentna sam, iskrena i jaka - osobine koje bih rado mijenjala za vještinu diplomatije. Tješim se da će doći s vremenom.
No, da bi profil bio profil, reći ću i još par stvari: ljude dijelim na dobre i loše. Najdraža osoba na svijetu mi je sestra, najmržu nemam. Volim avanturu i prirodu i kombinujem ih kad god mogu. Volim da čitam, sve što stignem. Volim da jedem, najviše meso i slatkiše. Volim dobru fotografiju, strane jezike i velike gradove.
Ako se iz ovoga može naslutiti ko sam, dobro je. Ako ne, još bolje. Toliko toga još treba da otkrijem, a kad uspijem, znaće se.
vesnatubic@gmail.com
