Slobodan Popadić
Ono što neki zovu životom, kod mene je svečano počelo 20.02.1985. godine, ni manje, ni više nego u kraljevskom gradu Jajcu. Ako niste primjetili, to je mjesec veljače i mačijeg ludila, a za ljude rođene u to vrijeme kažu da su nestabilni, baš kao i tadašnje vremenske prilike. E, pa, ja sam živi dokaz da to nije tačno!
Ako je mati mislila da se rođenjem riješila muka, grdno se prevarila, jer su muke tek tada nastupile. Kažu da su me kući prvo vozili, a onda i nosili u rukama, jer od silne mećave taksi nije mogao doći do kuće. Nisu mi rekli jesam li im koji put ispao u snijeg, u šta ja već pune dvije decenije sumnjam, s obzirom da nikako ne mogu da se naviknem na hladnoću.
Nedugo poslije mog odlaska u Jajcu je presušio vodopad. Da li slučajno, ili ne, ali je protekao tek onda kad sam ja slučajno prošao kroz ovaj grad, u kome je sve počelo. Ma, ne bih ni tada, ali je drugi put za Banja Luku bio zatvoren, pa se moralo.
Dadoše mi ime Slobodan, valjda po ujaku, jer se ONAJ drugi još nije bio popeo na narodnu grbaču. Sreća pa sam ujagmio prije njega, pa me sad ne mogu optuživati ni za šta!
Osnovnu školu završio sam u tri zgrade, u dvije opštine i u dvije države. Kao svu normalnu djecu, u školu me nije budila ni mati, ni sat, nego topovske granate, tako da sam, kukavac, odmah zamrzio vojsku. Na svu sreću, ukinuše je odmah po regrutaciji, tako da danas ni pištolja ne znam držati, iako mi je Klint Istvud jedan od idola.
Srednju, mašinsku tehničku, završio sam samo zato što nisam prošao na prijemnom za gimnaziju, jer su svi osim mene imali riješene zadatke, koje su preko noći, uz pomoć mame ili nekog drugog člana familije, dobili od profesora.
Na kraju, upišem žurnalistiku. Ni danas ne znam zašto, ali znam da bih ponovo uradio isto. Za ove četiri godine kažu da sam nešto i naučio, a ja to priznam tek kad se nađe neki ruposerac koji to pokuša da ospori.
Proizvod ovakvog puteševstvija je naprava upornija od mazge, vjernija od psa, preciznija od “doxe”, ali emotivnija od svih tetaka i strina zajedno. Nemoguća kombinacija, ali…možda baš zbog toga pronađe svoje mjesto, pa makar iza rešetaka.
slobodan.popadic@gmail.com
