Novi talas

Za većinu đaka u školama širom Republike Srpske zazvonilo je školsko zvono i označilo početak drugog polugodišta školske godine. Ništa se bitno nije promijenilo od prošlog polugodišta. Škole su stajale na istom mjestu, neke od njih su i dalje prokišnjavale, neke su se malo urušile pod snježnim teretom, a one skoro renovirane su se šepurile na januarskom suncu. I dnevnici su bili tu. Tvrde korice, pomalo izlizane, krile su petice i dvojke pored imena svakog školskog druga. Ista priča se ponavlja već generacijama unazad. Ipak, đake u banjalučkoj osnovnoj školi „Ivo Andrić“ umjesto standardnih, pomalo izlizanih, dnevnika, dočekao je prvi elektronski dnevnik u Republici Srpskoj.

Od sada će roditelji iz svojih toplih kancelarija imati mogućnost svakodnevnog uvida u uspijeh ili neuspijeh svoje djece. Neće biti potrebe da odlaze u školu i da se uvjere u kakvim uslovima se školuje njihovo dijete. Nema laži, nema prevare! Roditelj može poslati SMS i na taj način provjeriti ocjene, izostanke ili ponašanje svog djeteta u školi. Slobodo, divna slobodo! Da stvar bude još modernija, informatičnija i savremenija, glavna baza podataka biće dostupna i u Vladi RS, pa će Ministarstvo na osnovu raspoloživih podataka moći da prati i ocjenjuje rad svakog nastavnika i škole. Da li to znači da će oni nastavnici koji savjesno obavljaju svoj posao biti pohvaljeni na sjednicama Nastavno-naučnog vijeća a protiv onih neprimjernih će biti preduzete određene kaznene mjere? Nije precizirano!

Ali su zato precizirane cifre od kojih se zavrti u glavi. Naime, cijena elektronskog dnevnika je 55 000 KM, što je otprilike dovoljno da se kupi 2 200 obicnih dnevnika i podmire potrebe 60 škola. I to nisu sva ulaganja. Firma „Lanaco“ je poklonila softver za elektronski dnevnik u vrijednosti od 600 000 KM, što je otprilike dovoljno za kupovinu 600 PC računara. Kad se već govori vrtoglavim ciframa, u okviru projekta „Uvođenje interneta u osnovne i srednje škole u RS“ Ministarstvo će za osnovnu školu „Ivo Andrić“ iz Banjaluke uložiti još 145.000 KM. Da li zbog samog naziva škole ili iz nekog drugog razloga, naravno, nije precizirano. Zaboravljene su sve one škole kojima prokišnjava krov, koje nemaju školsko igralište, prozore na učionicama, u kojima su table izlizane i stolice polomljene. Kao i uvijek, najteži je odgovor na pitanje „Zašto?“. Iz tog razloga upisana je prva jedinica u elektronski dnevnik. Kako li će reagovati mama Vlada kada putem Interneta sazna za ovu jedinicu sina Ministarstva koji više ne može sakriti svoje loše ocjene i neprimjereno ponašanje?

U svakom slučaju, ovo je tek prvi korak ka potpunoj kontroli roditelja i nastavnika nad dječijim životima. Gdje su sada sve one organizacije za zaštitu prava djece koje se aktiviraju samo početkom oktobra kada uzmu neku kintu za svoje takozvane projekte i raznorazne borbe protiv narušavanja dječijih prava?

S druge strane, uvođenje elektronskih dnevnika možda bi moglo imati pozitivnih posljedica. Ako ništa drugo, možda se nastavnici informatički opismene kada prođu sve napredne i one malo manje napredne kurseve na koje će ih uputiti direktori kako bi naučili rukovati elektronskim dnevnicima.

Možda će se stepen maloljetničke delikvencije svesti na pozitivnu nulu jer će elektronski dnevnik automatski obavještavati roditelje o sumnjivom ponašanju djece.

Možda će se broj izostanaka sa nastave smanjiti pa će vremenom bježanje sa časova postati istorijska kategorija školovanja.

Možda će svi učenici poboljšati svoj uspjeh pa će svi jednog dana biti ljekari, ministri, predsjednici.

Možda će se nastava napokon izvoditi po planu i programu.

Možda će gradivo biti manje obimno.

Možda će i reforma uspjeti.

Možda će svaki roditelj kupiti računar u firmi „Lanaco“.

Možda.

A možda 100% neće!

This entry was posted on Tuesday, January 22nd, 2008 at 7:56 pm and is filed under Stav. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.