Novi talas

Koliko je obični čovjek sposoban da prepozna manipulaciju? Tek kada se dublje upustimo u proučavanje i analiziranje ovog fenomena, zapravo možemo uočiti kako se i na najbanalnije stvari u našim životima pokušava uticati. Naravno, najveće zasluge pripadaju medijima.

Sama reklama nekada je prvenstveno služila da obavjesti potrošače o novom proizvodu na tržištu i na taj način privuče kupce. Vremenom, sa pojavom veće konkurencije i reklama je mutirala i prilagodila se novim trendovima. Više cilj nije bio samo obavijestiti potrošače o novom proizvodu već ga i navesti da od brojnih sličnih izabere baš taj proizvod. U takvim situacijama javlja se problem navike. Naime, u ljudskoj prirodi je da kada mu se nešto svidi ne želi to da mijenja, i tada se pribjegava uticanju na čovjekovu svjest, odnosno manipulaciji. Jedan takav primjer je reklama za proizvođača automobilskih guma, čije ime nećemo spominjati da mu ne bismo pravili dodatnu reklamu. Inače kada govorimo o automobilima u prvi plan se ističe njegova vrijednost i kako ga očuvati. Ovaj proizvođač je prikazavši u reklami porodicu sa malim djetetom kako se vozi i koristeći slogan: „Možda niste ni svjesni kakvo blago vozite“, fokus pažnje pomjerio na ono što je ljudima najvažnije, a to je porodica. Prodaja guma ovog proizvođača značajno je porasla u narednom periodu, iako reklama nije prikazala neke posebne prednosti tog proizvoda u odnosu na druge, već je igrala na kartu emocija, ukazujući na dijete kao najveću vrijednost. Jedan od proizvoda čije reklame pune medijski prostor, su i higijenski ulošci, koji se u reklamama predstavljaju kao savršeni, ali se nigdje neće spomenuti da njihova efikasnost i mjera u kojoj će ostvariti svoju namjenu zapravo zavisi i od tijela i organizma svake žene ponaosob.

Ipak, mogli bi smo reći da je danas većina ljudi svjesna da se manipuliše njima putem marketinga. Ali, možda većina njih ne primjećuje da se isti efekat može postići i putem raznih informativnih i političkih emisija. Ako se u jednom dnevniku od ukupno 20 objavljenih vijesti 10 odnosi na jednu istu osobu, sasvim je jasno da se ta osoba favorizuje. Isti slučaj je i sa štampanim medijima. Ako na naslovnoj strani u mjesec dana 10 puta imamo istu osobu ili neki događaj koji je u vezi sa njom, javnosti se nameće tema za razmišljanje. Takođe, ono što sam ja primijetila je da se često u raznim emisijama voditelj suprotstavlja sagovorniku i to u sredini njegove rečenice. Prvo mu postavi pitanje a onda mu ne dozvoljava da odgovori, iako je osnovno pravilo kulture ne prekidati sagovornika, a da ne pričamo o tome da zapravo na taj način novinar/voditelj zapravo ispravlja njegov odgovor, što u suštini ne bi smio jer je to stav sagovornika. Kada to pogledamo iz ugla prosječnog čovjeka možemo steći utisak kako voditelj zapravo tjera istinu na čistac, zauzima se za prevdu, insistira na tačnom odgovoru i na taj način podiže ugled medijske kuće u kojoj radi, a zapravo većina ljudi ne zna da se novinari često dogovaraju sa gostima šta će ih pitati, iako po pravilu ne bi smjeli ni pitanja da im pokažu a pogotovo ne da se dogovaraju o njima.

Ovo je samo nekoliko primjera kako se poigrati sa ljudskom percepcijom. U savremenom društvu je jako važno zadržati upravo moć rasuđivanja da bi uopšte mogli opstati. Od sada obratite više pažnje na ono što vam se servira.

This entry was posted on Thursday, January 17th, 2008 at 6:06 pm and is filed under Stav. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.