Novi talas

Nervozni šef koji uvijek ima primjedbu na vaš rad, onaj isti kojeg na pauzi crtate sa rogovima, radne kolege koje vas tračaju kada izađete iz kancelarije samo zato što ste bolji ili drugačiji od njih su zapravo vaši zlostavljači, koji bi u zemljama EU odgovarali pred zakonom. Savremeno društvo nam je donijelo i savremene oblike zlostavljanja i šikaniranja. Znate li šta je mobing i kako ga prepoznati?

ČOVJEK ILI ŽIVOTINJA

Termin mobing je prvi upotrijebio njemački Nobelovac Konrad Lorenc, istražujući agresivno ponašanje nekih životinja koje se udružuju protiv jednog člana, napadaju ga i tjeraju iz zajednice. Njemački psiholog Hajnc Lejmen sedamdesetih godina prošlog vijeka prvi upotrebljava termin mobing da objasni odnose među ljudima na poslu. Naime, mobing prvenstveno podrazumijeva psihološko zlostavljanje na radnom mjestu tako što jedna ili više osoba zlostavlja i ponižava drugu osobu na sistematičan način, nastojeći da ukalja njen ugled i naruši njen ljudski integritet i dignitet, a sve to u namjeri da je udalji sa radnog mjesta. Sama riječ mobing potiče od engleske riječi mob, što znači baraba i mobbish, što znači prostački, grubo i vulgarno. Ako je mobing ispoljen kroz vidno agresivno ponašanje postoje šanse da se reaguje na vrijeme, ali ako je u pitanju sofisticirano ponašanje možete biti žrtva a da toga niste ni svjesni, ka na primjer u slučajevima kada neko spletkari protiv vas.

NA KOJI NAČIN SE SPROVODI MOBING?

Sve ono što doživljavate na poslu a što na bilo koji način negativno utiče na vaše psihičko, fizičko, emotivno ili radno stanje može se definisati kao mobing. To su napadi na: mogućnost adekvatnog komuniciranja (verbalni i neverbalni); mogućnost održavanja socijalnih odnosa (izolacija, ignorisanje…), ličnu reputaciju (izmišljanje priča o privatnom životu žrtve, ogovaranje, ismijavanje, negativno komentarisanje njenih ličnih karakteristika); kvalitet rada (stalne kritike, prigovori, vrijeđanja, pretjerana kontrola, niske ocjene rada i česta kažnjavanja, oduzimanje sredstava za rad, zatrpavanje poslovima i određivanje kratkih rokova za njihovo rješavanje).Na kraju, ali ne manje važni, su napadi na zdravlje, kada se žrtva prisiljava da radi poslove i zadatke koji štete njenom zdravlju ili pogoršavaju već narušeno zdravlje, ne odobrava joj se godišnji odmor i slobodni dani, verbalno i seksualno se zlostavlja i sl. S obizorom da mobing podrazumijeva neprijateljsko raspoloženje jednog ili više zaposlenih prema jednom licu ono postaje bespomoćno i u nemogućnosti da se odbrani. Naime, ovakvo zlostavljanje se radi sa visokom učestalošću, odnosno čestim ponavljanjem napada, najmanje jednom sedmično tokom šest mjeseci, što često dovodi do psihičkog sloma žrtve. Naučnici koji se bave istraživanjem ovog fenomena porede ga sa ratnom strategijom jer je to prava agresija koja se odvija u etapama i isplanirano.

VRSTE MOBINGA

U zavisnosti od toga ko vrši mobing, možemo ga podijeliti na dvije vrste. Ukoliko je riječ o zlostavljanju koje vrši šef nad zaposlenima riječ je o vertikalnom mobingu. Javlja kada pretpostavljeni zlostavlja jednog podređenog radnika; pretpostavljeni zlostavlja jednog po jednog radnika dok ne uništi čitavu grupu - tzv. “strateški mobing” ili “bossing”; i kad jedna grupa podređenih radnika zlostavlja jednog pretpostavljenog. Ukoliko se mobing javlja među zaposlenima koji su na hijerarhijskoj ljestvici preduzeća u istom položaju riječ je o horizontalnom mobingu, koji je najčešće prouzrokovan osjećajem ugroženosti, zavisti i ljubomore, koji mogu podstaći želju da se eliminiše neki kolega, posebno ako se misli da će takav čin dovesti do napretka mobera. Kao najčešći oblici mobinga navode se sindromi ”praznog” i ”punog” stola. Prvi podrazumijeva da se zaposleni lišava svih radnih zaduženja i odgovornosti, osim same radne obaveze, pri čemu s njim niko ne kontaktira, tako da je izlovan, uz posrednu, ali jasnu poruku da je suvišan. Sindrom ” punog stola”, je suprotan i podrazumijeva pretrpavanje zaposlenog zadacima, koje nije umogućnosti da završi na vrijeme, zbog čega je pod konstantnim stresom i kritikom ostalih.

NAJČEŠĆE METE ZLOSTAVLJAČA

Dovoljno je da se po nekoj sitnici razlikujete od ostalih, da bi postali potencijalna žrtva mobinga. U većini slučajeva nije bitno da li je to pozitivna ili negativna razlika. Ukoliko ste pošteni i svoj posao radite profesionalno i savjesno, a samim tim ponekada prijavite neke nepravilnosti u radu, postaćete žrtva mobinga radnih kolega, osim ako niste izuzetno jaka osoba koja može da im se suprotstavi. Takođe, ako ste mladi i tek ste se zaposlili, moguće je da ćete biti šikanirani od strane starijih kolega koje su konačno dočekale da dođe neko ko je hijerarhijski ispod njih. kao što su oni ispod svog nadređenog. Kao žrtve mobinga mogu se javiti i : invalidi sa raznim stepenima i oblicima invalidnosti, radnici koji traže bolje uslove rada ili više samostalnosti u radu, radnici koji nakon dugogodišnjeg besprjekornog rada traže priznavanje radnog položaja ili povećanje plate, višak radne snage, pripadnici manjinskih skupina različitih religija, radnici drugačijeg etničkog porijekla, radnici različitog pola - žena u skupini muškaraca ili muškarac u skupini žena, radnici različite seksualne orijentacije, izrazito kreativne ličnosti, ekscentrici, bolesne osobe - česti izostanci sa posla zbog bolovanja izazivaju nezadovoljstvo kod poslodavaca; nekad poslodavci opterećuju radnike baš po “slabim tačkama” (npr. sa bolesnom kičmom nose teške terete), radnici koji su se poslednji zaposlili u preduzeću - grupa već zaposlenih, osjećajući se ugroženom od eventualne konkurencije, odmah počinje sa omalovažavanjem, izolacijom i mobingom novozaposlenog.

KRHOTINE VAŠE LIČNOSTI

Istražujući ovaj fenomen modernog društva stručnjaci su utvrdili da se mobing manifestuje na sledeći način: “Prvo idu poremećaji raspoloženja, depresija, anksioznost, krize plača, stalno razmišljanje o problemu, osjećaj depersonalizacije, napadi panike, socijalna izolacija, emocionalna otupjelost, pad samopoštovanja… Odmah zatim, tu su i organske smetnje - glavobolje, poremećaji spavanja, osjećaj gubitka ravnoteže s vrtoglavicom, poremećaji u probavnom sistemu, osjećaj pritiska u prsima, nedostatak vazduha, srčane poteškoće, kožne promjene…Mijenja se i ponašanje - agresivnost, pasivizacija, smanjenje ili povećanje apetita, prekomjerno pušenje.” Ovakvo ponašanje žrtve se reflektuje i na porodicu, koja često reaguje sa nerazumijevanjem te tako dolazi do „dvostrukog mobinga”. S obzirom da u međunarodnoj klasifikaciji oboljenja, za mobing još uvek ne postoji posebna dijagnostička kategorija, poremećaji zdravlja izazvani mobingom najčešće se kategorišu kao poremećaji adaptacije ili kao posttraumatski stresni poremećaj.

EVROPA I MI, TAKO BLIZU ALI IPAK DALEKO

Vršenje pritiska nad zaposlenima i šikaniranje još prije deset godina definisano je u razvijenim evropskim zemljama kao nezakonito ponašanje, mobing. Zakon protiv mobinga imaju i primenjuju članice EU, ali i zemlje koje pretenduju da se pridruže evropskoj zajednici. Naime, Evropski parlament je još 2001. godine usvojio obavezu za sve svoje članice da u radno zakonodavstvo unesu odredbe koje štite sve zaposlene od mobinga. Po podacima, u zemljama EU, po tužbama, žrtvi mobinga, preduzeća u prosjeku plaćaju odštetu od 30.000 do 100.000 evra. Tako je u zakonu Švedske, mobing okvalifikovan kao krivično djelo, a u Milanu postoji velika klinika, specijalizovana za liječenje žrtava mobinga. U zemljama razvijenog kapitalizma, mobing postaje jedan od metoda kojima poslodavac pribjegava kako bi se radnici koji su višak natjerali da sami odu iz firme. Novija istraživanja pokazuju da je u SAD svaki četvrti radnik podvrgnut mobingu. U Velikoj Britaniji je svaki osmi radnik bio mentalno maltretiran u poslednjih pet godina svog radnog staža. Rezultati obimnog istraživanja u EU o zlostavljanju na poslu, sprovedenog 2000. godine, zabrinjavajući su: trinaest miliona radnika (9%) bilo je meta mobinga. Na Balkanu problem mobinga još uvijek nije ozbiljno shvaćen i pao je u sjenu egzistencijalnih problema. Srbija je u novi zakon o radu unijela odredbe koje se odnose na zaštitu od diskriminacije i seksualnog uznemiravanja, ali ne i konkretno na mobing, iako su se na jednoj od rijetkih tribina u Nišu čula svjedočenja samih žrtava, ljekara te rođaka šikaniranih radnika. U susjednoj Hrvatskoj osnovano je udruženje za zaštitu žrtava mobinga a u Zagrebu je otvorena ambulanta za pomoć žrtvama mobinga.

MOBING U BIH

Da bi ste se suprotstavili zlostavljaču morate imati određenu sigurnost i morate imati izbor. Problem u Bosni i Hercegovini je borba za egzistenciju. Živeći u društvu u kome manjka baš sve, od ljudskog dostojanstva do životnih namirnica, primorani smo da prihvatimo stanje kakvo jeste, iz prostog razloga, da bi smo preživjeli. Nisu rijetki slučajevi da radite sedam dana u sedmici, radno vrijeme je postala nepoznanica, godišnji odmor pusti san a povećanje plate naučna fantastika. Vrhunac karijere u Bosni i Hercegovini sveo se na nastojanje zaposlenih da kod poslodavaca dobiju bitku za prijavljivanje u stalni radni odnos, bez obzira na visinu plate. U Srbiji i Hrvatskoj postoje brojna udruzenja za borbu protiv mobinga, a jedno od njih STOP MOBBING sarađuje i sa Bosnom i Hercegovinom. U ovo udruženje se možete i u članiti a sve potrebne informacije možete naći na njihovom sajtu . Narodna Skupština Republike Srpske je tek nedavno vršeći izmjene i dopune Zakona o radu, uvela kategoriju mobinga.

This entry was posted on Tuesday, April 15th, 2008 at 3:38 pm and is filed under Istraga. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.