Masovna pojava depresije kod mladih
Depresija se može nazvati bolešću osećaja. To je uobičajena bolest za sva vremena, od koje oboleva jedan od dvadeset mladih ljudi, a prema rečima banjalučkih pedagoga i psihologa, od 100 učenika, 20 ih oboli od ove bolesti.
Zašto današnja omladina, koju treba da karakterišu hiperaktivnost i svestrana interesovanja, sve češće postaje plen depresije, agresivnosti i suicidnih razmišljanja, pitanje je koje smo postavili srednjoškolskim pedagozima, psiholozima, neuropsihijatrima i sociolozima. Ispostavilo se da su glavni krivci porodica i današnje društvo.
Istraživale: Maja Lončar i Vesna Tubić
Danas mlade generacije često karakteriše osjećaj besmisla u životu. Moralne i ljudske vrednosti su okrenute naopako, tako da su mladi izgubili stabilan oslonac u životu. Današnje društvo nameće svoje standarde kojima mlada osoba mora da se prilagodi ili u suprotnom biva odbačena.
Stanje u porodici drugi je najčešći uzrok depresije kod mladih. Oslabljena komunikacija između roditelja i dece uslovljena socio - ekonomskom situcijom, ima veliki uticaj na psihu mlade osobe koja postaje nezainteresovana, apatična, potištena, sa izraženim osećajem bezvrednosti i očaja. Takva osećanja glavni su simptomi nekih vidova depresije.
Prema rečima pedagoga, Ranke Tutnjević, depresija se kod srednjoškolske i studentske populacije javlja u tri oblika:
- kao rezultat godina (adolescencija) tj. Privremena depresija. Smatra se da je to normalna pojava u procesu psihološkog razvoja čoveka tzv. kriza identiteta;
- Blaga depresija koju izaziva niz situacija kao što su prekid emotivne veze, smrt bliske osobe, neka životna promena (odlazak od kuće), porodični problemi (svađe, razvod), strah pred neizvesnom budućnošću itd.;
- Klinička depresija;
Depresija se može javiti u različitim oblicima, od maskiranih, kao što su fizičke tegobe (glavobolja, bolovi u stomaku, umor, poremećaj apetita), do tipičnih simptoma depresije - manjak interesovanja, usporenost, umor, nadraženost, nerealni strahovi, strepnja i zabrinutost i preokupiranost mislima o ubistvu i smrti.
Kod depresije mladih osoba specifično je da se uglavnom javlja udružena sa drugim oboljenjima: anoreksija, bulimija, razne fobije, anksioznost, reči su neuropsihijatra na dečijoj psihijatriji u Banjoj Luci, Marije Burgić.
Mada depresija može biti prouzrokovana nekim uobičajenim životnim okolnostima i događajima, način reagovanja na to je veoma preuveličan. Suština depresije nije u samom događaju već u osetljivosti psihe osobe kojoj se to događa.
Doc. dr sci Marija Burgić navodi da u najrizičniju grupu ulazi omladina sa genetskim predispozicijama, odnosno slučajevima depresije u porodici. Zatim rana odvajanja dece od voljenih osoba , disfunkcionalnost porodice i zlostavljanje dece.
Pojava depresivnosti se povećava sa uzrastom deteta, tako da su do 13. godine to retki slučajevi, a zatim, ulaskom u pubertet sledi nagli porast depresivnosti. Takođe, postoji i razlika između te pojave kod dečaka i devojčica. U periodu puberteta dva puta su češće depresivni dečaci, dok se kasnije taj odnos ujednačava, da bi nakon adolescencije devojke postale podložnije depresiji.
Na osnovu ankete koju smo sproveli među studentima Filozofskog i Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, dobili smo sledeće rezultate: od ukupnog broja ispitanika 17% se izjasnilo kao podložno depresiji, 30% kao nepodložno i 53% kao ponekad podložno depresiji. Od istog broja rezltati su bili vidno različiti u odnosu polova.
Pedagog u Ekonomskoj školi u Banjoj Luci, Nada Damjanović, ističe da je kod mladih više izražena agresija nego depresija, što ponekad dovodi do destrukcije ili samo destrukcije u vidu samopovređivanja ili samoubistva kao najozbiljnije komplikacije. U SAD-u samoubistvo se nalazi na drugom mestu kao uzrok smrti mladih, od toga devojke češće pokušavaju, a muškarci češće izvršavaju samoubistvo. Takođe, navodi da se koreni ovog problema uglavnom nalaze u porodici i da je neophodno ostvariti komunikaciju između roditelja, škole, sveukupnog društva i mladih ljudi.
Do pre 25 godina depresija kod mladih osoba retko se javljala, a i retko proučavala od strane stručnjaka. Doba detinjstva i mladosti predstavljalo je doba predodređeno za sreću i nije uključivalo osećanja hronične tuge ili apatije. Tek dolaskom masovne kulture, televizije, droga i alkohola o njoj se počelo češće govoriti. Očekivanja koja je takva kultura (u osnovi seksistička i puna nasilja) postavila pred mlade ljude, jedan su od razloga masovne pojave depresije.
Pedagog i psiholog banjalučke Gimnazije, Ranka Tutnjević, u razgovoru nam je otkrila da većina profesora nije osposobljena da prepozna dete u krizi. Poslednjih godina deca svoje probleme i tegobe mnogo češće dele sa školskim pedagozima nego sa sopstvenim roditeljima koji u nedostatku vremena, volje, ali i znanja, ne umeju prići deci na pravi način.
Rastrzani između naloga današnjeg društva i sopstvenih želja i mogućnosti, mladi ljudi na različite načine beže od stvarnosti, konzumiranjem droga, alkohola ili padanjem u depresiju, što danas predstavlja sve češću pojavu.
Sociolog, Pejo Đurašinović, iznosi svoje mišljenje o rezultatima ankete koju smo sproveli o depresiji kao pojavi:
„U odnosu na rezultate istraživanja može se konstatovati da su mladi više zabrinuti nego depresivni. Rezultati ankete ne alarmiraju društvo na zabrinutost i akciju, mada se tiču njenih ključnih institucija, porodice, škole, fakulteta. Određeni sezonski pokazatelji - ispiti, rokovi, kraj školske godine su prolaznog karaktera i više su odraz zabrinutosti nego depresije. Odgovori u vezi sa perspektivom, budućnošću, društveno su validniji i ne zavise u optpunosti od ispitanika. Stoga se društvo u projekciji budućnosti, planiranju i predviđanju mora ozbiljnije i odgovornije odnositi prema mladima.”
Većom brigom države za omladinu i stvaranjem klime u kojoj se mlad čovek neće osećati usamljeno i zaboravljeno, sigurno bi dovelo do smanjenja pojave depresije. Otvaranjem SOS telefona gdje bi radili stručnjaci, ali i obučeni volonteri, kao i savetovališta koja bi se bavila osobama u trenutnim životnim krizama, mogla bi da pomognu mnogim mladim ljudima. Sve dok se na depresiju gleda kao na problem pojedinca ili ponekog stručnjaka, bitka protiv ove bolesti biće izgubljena. Kada ovo postane društveni problem i kada se u borbu sistematski i aktivno uključi i država, zajedno sa nevladinim organizacijama i medijima, možemo očekivati poboljšanje.
April 4th, 2008 at 11:10 am
depresija je uvijek prisutna samo se drugacije tumacila ranije,sada ima vise ljudi pa i vise depresije, a nagli porast je ujedno rezultat pocetka istazivanja neke oblasti. To sto nekada nismo nesto znali ne znaci da to nije ni postojalo. Tekst je odlican,tema je obradjena perfektno. Normalno mjenja se i drustveni sistem a svaka promjena donosi neprilagodjenost pojedinca sto vodi osjecaju neuspjeha i nesnalazenja ako to duze traje osoba iscrpljuje svoju energiju i pada u depresiju. Depresija je i apaticnost nezaintresovanost za licni napredak. Pasivnost je znak depresije, mozda konstatacija da vecina mladih pasivno sjedi u kaficima i kuka kako nema posla ili slicno umjesto da aktivno trazi posao ili neku aktivnu zabavu kao sto je sport moze pokazati da je depresija veoma rasirena. Nase drustvo je veoma ljubomorno na uspjeh drugih ali nece nista poduzeti da sam uspije sto je jedan od siptoma depresije. Najefektivnij nacin borbe protiv depresije mladih a samim tim pojave devijacije kao sto je delinkvencija mladih,narkomanija,suicid je aktivno pomaganje mladim da nadju nesto sta zele postici u datoj situaciji, jedan nacin je i gradjenje sportskih, rekreativnih terena da se mladi mogu aktivno zabavljati. Jedna stvar mi se svidja na zapadu, tamo mladi osim sporta i umjetnosti imaju radionice za besplatno ucenje zanta kao npr. obucarstvo, tesarstvo, tradicionalni zanati i proizvodnja. Alat,prostor,obuka i repromatrijal su besplatni ono sto se napravi i proizvede proda se i time se pokriju svi troskovi plus sto ostane djeli se kao djeparac. To daje mladim ljudima osjecaj da su korizni, stvara im mogucnost da nauce nesto,pokazuje da se isplati boriti i radit sto pomaze aktivnom napredku i udaljava mlade ljude milionima kilometara od pasivnosti, neaktivnosti sto vodi direktno u depresiju, socijalnu izolaciju a to sve vodi u razne oblike devijacija.
April 7th, 2008 at 11:04 am
Svako od nas je bio radoznalo, spontano, nepromišljeno dijete koje je živjelo uronjeno u stvarnost. Kao takvi, primili smo u sebe bezbroj opisa, definicija sebe samih: ‘Sve radiš krivo’, ‘Nikad nisi dovoljno dobar’, ‘Plačeš jer si slab’, ‘Sram te bilo’ i tako dalje. Zaista su rijetki oni koji nisu prošli kroz neki oblik ovakve psiho-emocionalne torture. Kao odrasli ljudi, u komandnoj ploči svog uma nosimo te naučene, destruktivne definicije sebe samih koje nas sprječavaju da se volimo. Postupamo sami sa sobom u našim glavama onako kako su roditelji postupali s nama dok smo bili djeca.
Taj mentalni kod većinu ljudi sprječava u doživljaju vlastitog života. Odrasla osoba u nama je ona koja djeluje, a dijete u nama je ono koje doživljava. Aktivnost bez doživljaja ostaje prazno iskustvo, a doživljavanje bez djelovanja dovodi do letargije i osjećaja nedoraslosti. Većina ljudi u današnjem društvu je u stalnoj strci i izbjegava kontakt s unutarnjim djetetom. Na taj način kroz glavu napuštamo srce.
Dijete je takvo da neće odjednom reći sve. Najprije treba steći povjerenje. Onda postaje iskreno, neposredno i spontano – kako u izražavanju svog svjetla, tako i u izražavanju svoje tame. Dijete se ljuti kad je ljuto, plače kad je tužno, smije se kad je radosno. Ono doživljava, osjeća i postoji. Bez kontakta s njim smo izgubljeni na površini stvarnosti. U zagrljaju s njim ulazimo u dubinu – tamo gdje se možemo voljeti.
Projicirajući svoje dječje potrebe na partnericu/partnera tražimo od nje/njega da napravi posao za nas – da razbije zid koji je u nama i učini nas cjelovitima. Na taj način stvaramo odnose kroz koje vežemo jedni druge. S druge strane, osvještavajući samoću, potrebe ili bol našeg unutarnjeg djeteta, suočavajući se s porukama koje ono nosi, možemo ih riješiti ne tražeći da nas drugi vole na unaprijed definiran način. Kada je unutarnje dijete od strane unutarnjeg roditelja voljeno, stvara se unutarnji krug ljubavi.
cijeli tekst je na net.hr,zdravlje jedno od razloga za pojavu psiholsocijalnih poremecaja i bolesti kao sto su depresija,psihoza i slicno
April 8th, 2008 at 3:16 pm
Odlicna tema, ali joj nedostaje primjer mlade osobe koja je makar jednom u životu “upala” u depresiju. Svima nam se to makar jednom desilo, pa mislim da je nije bilo teško pronaći,a dobilo bi se mnogo. Iposvijest pod inicijalima, ako ništa drugo, bila bi sjajna stvar.
U svakom slučaju, odlično!