Novi talas

Kao lik se prvi put pojavljuje u Prattovom epu BALADA O SLANOME MORU (Una balatta del mare salto), a prva samostalna epizoda Korta Malteza pojavila se 1970. u varijanti TAJNA TRISTANA BANTAMA od kada počinje lagano graditi svoju sopstvenu istoriju nezavisno od samoga autora uvlačeći se sa svojim pustolovinama svima pod kožu.

U rekonstrukciji jednog od najinspirativnijih strip junaka koji ima milione obožavaoca, zbog kojeg su radili doktorske disertacije, (najviše u Francuskoj njih oko 50) postajali priznati pratolozi, pisali pjesme, izučavali i prepričavali njegove mnogobrojne avanture, nastojeći priču o Kortu prenjeti u duhove budućeg vremena, kao individualno mišljenje nekog ko je podjednako fasciniran sa istom misijom nastao je i ovaj tekst.
Može se reći da kao inspiracija nije izostao ni kod nekih naših književnika pa i muzičara.
Kroz sanjarenje otvorenih očiju, on je prevazišao granice postojećeg i nepostojećeg i naveo samog autora na dilemu - ko je tu u stvari realan ?
Hugo Pratt je jednom rekao: ” On živi, ja uostalom ne znam sanjam li ja njega ili je obrnuto? ”
Dogmatično prikazan u podjeljenim mišljenjima predstavlja animiranu formu mornara iz filma His Majesty O’Keef (Njegovo veličanstvo O ‘Kif) – kojeg glumi pokojni Bart Lankester 1957.godine.Njegov lik nije laiciziran, nije uprošćen do te mjere da mu je cilj postojanja boriti se za prevrtljivi ideal pravde, hiperbolično prikazujući hrabrost kao karakternu osobinu.
On želi pružiti svakom čitaocu mogućnost identifikacije, i pritom mu pokazati da se ne ograničava na standardizovane mjere uspjeha jednog rezigniranog prosječnog čovjeka, što kazuje rečenica da je sam sebi ucrtao dužu liniju života na dlanu kada je uvidjeo da je isuviše kratka.
Tako nešto bi teško bilo postići, čitajući stripove ili sa druge strane gledajući njihove ekranizacije u kojima heroji poput naturalizovanog kriptonca Supermena, monovalentnog Betmena, ili njihovog surogata Spajdermana, naduvani od mišića kao da su pojeli digo kvasac za tijesto predstavljaju nekog Ničevog natčovjeka.
Njihova pojava može da izazove ushićenje samo kod izrazito male djece koja čeznu za idolima.
Korto za razliku od njih predstavlja oličenje Marka Pola, Kristofera Kolumba, običnog čovjeka kojega ne drži mjesto, koji neprestalno čuje glas daljine i slijedi ga kao eho svoje nestalne prirode dok iz njegovog pogleda neprestalno viri melanholija kao nevješt kroki neispunjenog duha.
Neumorni hodočasnik i iluzonista, nemirna, neshvatljiva duha uplovio je sasvim nenamjerno u misao svih onih koji su željeli da izađu iz svih mentalnih zidina i zatvora, da bi kroz Kortove korake prošli sve revolucije, ratove, borbe za nezavisnost, kultove i masonstvo gazeći po svim zemljama na globusu, kao saputici bludnog, intrigantnog Rusa, bradatog i nosatog sadistu, Raspućina. Raspućin pretstavlja tamnu stranu Korta.
Upravo je on taj koji predstavlja kontra teg cijelog stripa njegovu apsurdnost i nesvaćenost, do koje dolazi kada se zapitamo šta u toj priči radi ovaj izopačeni lik kojeg samo Korto u stvari može da trpi.

Iskreni kosmopolita koji glorifikuje slobodu , Korto Malteze je neko na koga se pozivaju inferiorni, ugnjetavani, omaložavani oni koji žele da nametnu imperativ slobode po svaku cijenu.
Neovisan od prilika u kojima se nalazi on konstantno traga za fenomenom istinskog spokoja, mjestom, gdje će izaći iz svoje ljušture apsolutne flegme i pronaći sebe.

Gordana Ristić

This entry was posted on Thursday, January 10th, 2008 at 12:34 pm and is filed under Kultura. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.