Novi talas

Ograničenost pristupa informacijama, materijalna nestabilnost, izloženost prijetnjama i pritiscima, politička i ekonomska zavisnost medija samo su neki od problema sa kojima se novinari današnjice suočavaju.
Ovakvi uslovi rada novinara za rezultat imaju neobjektivno informisanje javnosti. Novinarstvo zvano „sedma sila” ostaje „sila” ali samo u rukama moćnika koji preko medija javnosti pružaju informacije koje su samo njima od koristi.

Piše: Aleksandra Đurđević

Novinarstvo je kod nas, čini se, u skladu s mentalitetom. Često se pristup informacijama ograničava određenim vrstama prijetnji i raznih pritisaka. Na stranu novinara ne staje gotovo niko. Novinari bi trebalo sami da se izbore za svoja prava, mišljenje je mnogih.

Nekoliko primjera

Željko Kopanja je novinar koji je na svojoj koži osjetio strašan teror. Pokušaj ubistva ovog novinara samo je ojačao njegove težnje. U jednom intervjuu, Kopanja je rekao da je atentata na njega bio podsticaj da se dalje bori za svoj životni put. Podrška koju je dobio od kolega širom Bosne i Hercegovine u periodu dok je ležao u bolnici bila mu je od velikog značaja. Željko Kopanja je i danas urednik Nezavisnih novina što znači da je i posle decenije napada na njega istrajao u svojim težnjama.
Nedavno je dopisnik Federalne televizije, Slobodan Vasković tvrdio da su nezakonito provjeravani listinzi s njegovog mobilnog telefona kako bi se došlo do podataka o izvorima informacija sa kojima sarađuje. Drugog aprila, Vasković je podnio krivične prijave Okružnom i javnom tužilaštvu u Banjaluci zbog nezakonitog pregledanja liste poziva s njegovog mobilnog telefona, pritisaka na njega i njegovu porodicu. Ovaj slučaj je u toku.
Novinar Press-a Darko Momić, nedavno je bio žrtva prijetnje. Direktor šumskog gazdinstva „Romanija” Rajko Bulajić prijetio mu je nakon iznošenja određenih podataka o poslovanju ovog preduzeća. Kako je Momić odreagovao na sve to vidjećemo u daljem tekstu.
Ovo su slučajevi koji su bili objavljeni u medijima. Većina njih ostaje iza zatvorenih vrata.

Poziv u pomoć

Linija za pomoć novinarima djeluje u okviru Udruženja/Udruge „BH novinari” od decembra 2004. godine. Ovo Udruženje nastalo je udruživanjem tri novinarska udruženja: Nezavisne unije profesionalnih novinara oz Sarajeva, Nezavisnog Udruženja novinara RS iz Banja Luke i Udruženja novinara Apel iz Mostara.
Linija za pomoć novinarima registrovala je u toku 2007. godine 27 slučajeva kršenja medijskih sloboda i prava novinara. Prijetnji je bilo u 15 slučajeva, četiri fizička napada, tri slučaja uskraćivanja informacija, pet radnih sporova i jedna pritužba na rad novinara i medija.
U 2006. godini situacija je bila slična. Od 17 poziva upućenih liniji za pomoć novinarima, deset poziva odnosilo se na prijetnje i pritiske, po jedan slučaj radnog spora, uskraćivanja informacija, klevete, napada, dvije uvrede i jedan slučaj ostalog.
„Naša linija za pomoć novinarima prima u prosjeku pet poziva mjesečno, od kojih su neki u našoj nadležnosti, a neki nisu. Ono što naše Udruženje radi ukoliko dobije poziv koji je u našoj nadležnosti, jeste javna reakcija. Dakle mi kažemo javno problem,” kaže generalna sekretarica Udruženja BH novinari, Borka Rudić.
Ukoliko doživite bilo kakvu prijetnju ili ometanje pri obavljanju novinarske dužnosti slobodno možete da se obratite Liniji za pomoć novinarima.

Osnovni problemi novinarstva

Na našim prostorima novinari se suočavaju s brojnim problemima. Osnovna prava novinara uveliko se krše.
„Osnovni problem novinarstva na našim prostorima je needukovanost i materijalna nestabilnost novinara kao i stranačka pripadnost,” smatra generalana direktorica Udružnja BH novinari, Borka Rudić.
S druge strane, predsjednik Udruženja mladih novinara Republike Srpske, Milorad Labus kaže da osnovni problem novinarstva čine „neinventnost i nezainteresovanost za istraživanjem.”
„Smatram da nije potrebno dramatizovati situaciju jer ona nije ništa bolja ili gora nego u razvijenim demokratskim zemljama. Problem novinarstva je sloboda govora i kontrola medija. Velika većina medija je pod uticajem vlasti i finansijskih centara moći,” smatra novinar Darko Momić.

Statistika

Svjetska statistika bilježi veliki broj ubijenih pripadnika „sedme sile.”
Prema istraživanjima Komiteta za zaštitu novinara iz Njujorka u 2007. godini u svijetu je ubijeno najmanje 65 novinara. Međnurnarodna fondacija novinara na zadatku bilježi da je u toku prošle godine nastradao 134 novinara. Međunarodni institut za bezbijednost novinara iz Brisela bilježi podatke o 171 medijskom radniku koji je u toku prošle godine nastradao na zadatku.
Statistika bilježi i podatke o tome da većina slučajeva stradanja novinara ostaje nerazjašnjena.

Kako se zaštititi

Glavni i odgovorni urednik „Nezavisnih novina” Dragan Jerinić za „Intermezzo” je rekao da se „protiv prijetnji može najbolje boriti samo uz podršku javnosti. Uostalom to je i jedini način da se novinar zaštiti, da odmah objavi u mediju ko je osoba koja mu prijeti i zašto. Iz iskustva znam da je to veoma moćno sredstvo za zaštitu. Novinaru je na raspolaganju veoma moćno sredstvo - medij i odmah ga mora i iskoristiti. Naravno potrebno je obavijestiti i nadležne institucije, policiju, ali i novinari bi trebali podizati tužbe protiv osoba koje im prijete.”
Sličnog je mišljenja i Darko Momić. „Drago mi je što se pokazalo da mediji mogu i imaju uticaj, jer je Bulajić, posle, nakon prijetnje, došao u „Press” da se izvini. Mislim da je veći problem ako se novinar povuče i potrebno je objavljivanje istine. Udruženja nemaju uticaj. Sve je to rascjepkano. Mada i oni su reagovali. Predsjednik Udruženja novinara Republike Srpske Brane Božić odmah je reagovao, kao i Udruženje novinara BH i Udruženje mladih novinara Republike Srpske,” kaže Momić.
On je zadovoljan i reakcijom njegove mediske kuće koja je prema njegovim riječima odreagovala na najbolji mogući način. Prvo su policiji pokazali snimak prijetnje nakon čega je slučaj medijski objavljen. Poslije toga slijedilo je izvinjenje direktora šumskog gazdinstva „Romanija” Rajka Bulajića.

Jesmo li prepušteni sami sebi?

Narodna poslovica „Ćutanje je zlato” u slučaju novinara ne bi trebala u potpunosti da se poštuje. Kao što je Jerinić rekao, možemo pogriješiti jedino ukoliko prećutimo situaciju u kojoj se nalazimo. Medij za koji radimo trebamo „glasno” iskoristiti i stvari bi trebalo da budu drugačije.
Zašto novinari ćute o prijetnjama i pritiscima koje su im upućene? Možda zato što većinom medija upravlja neka viša sila od one „sedme” pa nemaju pravo da objave bilo kakve smetnje u radu. Možda zato što Udruženja ima previše i ne obavljaju svoje dužnosti kako bi trebali jer nemaju adekvatnih uslova za to. Možda i zato što postoje sindikati koji isto tako ne mogu u ovakvim uslovima na dobar način obavljati svoj posao. I tako možda u nedogled! Pravog odgovora nema. Ali najbolje je ne ćutati.

Tekst je rezultat rada u radionici “Pravda i sigurnost u BiH” u organizaciji Media centra

This entry was posted on Saturday, June 14th, 2008 at 11:38 am and is filed under Istraga. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.