Grčka-zemlja zagarantovanog provoda
Ako ste razmišljali gdje na more, a da nije Montenegro, Croatia ili neka druga destinacija, reći ću vam GRČKA, ZEMLJA OBEĆANA.
Za ovo zadovoljstvo potrebno je bar mjesec dana prije puta da sve isplanirate, par stotina maraka da regulišete vizu za Grčku, naravno uz popunjavanje 2 kg raznih papira kojim će te potvrditi da niste pripadnik terorističke organizacije, stanje o NEzaposlenosti ili NEstudiranju, da ne bolujete od neke zarazne bolesti… i dosta tečnosti jer ćete uz sve ovo proliti par litara znoja.
Prelazimo na onaj ljepši dio. Grčka, zemlja ostrva, buzukija, predivnog mora, prelijepih žena. Najjužnija članica Evropske unije. Mala zemlja sa dugačkom istorijom, zemlja koja se uvijek borila za visoke ideale slobode, danas korača ubrzanim koracima ka progresu i može biti zadovoljna postignutim rezultatima koji se odnose na razvoj nacionalnog standarda. Dijelom zbog geografskog položaja duh koji krasi narod ove zemlje kao i zbog njenog položaja koji zauzima na Istočnom Mediteranu, karakter Grka ostao je skoro nepromijenjen što je doprinijelo da svaka nova generacija Grka bude neraskidivo povezana sa svojim precima, a da pri tome istovremeno zadužuje buduća pokoljenja. Država, koja svakako uvijek brani interese Grčke, nadležna je za očuvanje nacionalnog blaga, odbranu svojih današnjih interesa i budućih nada.
Što se tiče samog putovanja, ako ne idetete sa nekom od agencija onda ćete najlakše stići na sledeći način:
Autobusom do Beograda, a iz bivšeg glavnog grada vozom do Soluna i eto vas u Grčkoj. Ova 24 casa duga voznja koštaće vas ukupno 40 evropljana. Ali vidjećete, sve se isplati. Već u vozu shvatićete da niste pogriješili što ste izabrali da baš ovog ljeta smočite guzu u Egejskom moru. Hrpa ljudi, raznih profila, zabrinuti o sebi i željni razgovora, skratiće vam put kao da se vozite avionom a ne vozom. Naravno tu je i bife, sa izuzetno pristupačnim cijenama.
Ujutro ste u Solunu, u centru grada gdje se nalazi željeznička stanica, i onda ste prepušteni sebi. Ipak gostoprimstvo i dobrodušnost grčkog naroda ne mogu se mjeriti niti jednim parametrom. Mala prednost je ako ste Srbin, ali prošla su vremena kad su svi konobari znali ponešto srpskog. Ipak, Solun je od Turaka oslobodila srpska vojska 1912, a Kraljevina Srbija je mnogo uložila u ovaj grad jer ga je odredila kao stratešku luku, sve do stvaranja Jugoslavije. Solun je sagrađen 315 godine prije nove ere, a ime je dobio po Tesaloniki, sestri kralja Aleksandra Makedonskog. Ono naše Solun je ono što je našim precima ostalo u ušima kad su čuli njegovo grčko ime. Zaštitni znak grada je svakako je Bijela kula visoka 37 metara, koja je jedina preostala od stare tvrđave na obali zaliva, iz 15. vijeka. Solun ima 25 muzeja, koji se bave različitim tematikama, od istorije grada do istorijskog puta solunskih jevreja po evropi i svijetu. U vizantijskom periodu imao je i 565 crkava, od koji je sačuvano dvadesetak, kao što su Crkva svete Sofije, Crkva Bogorodice Halkein, i svakako najznačajnija je Crkva svetog Dimitrija, zaštitnika Soluna.
U gornjem dijelu grada postoji crkva sa veoma živopisnim freskama i zove se sveti Nikolaos Orfanos, čiji je ktitor bio je Kralj Milutin. Kad smo kod srpskog naslijeđa, nemoguće je zaobići Zejtinlik, srpsko vojničko groblje iz Prvog svjetskog rata.
Iz ovog grada imate više opcija na pitanje gdje dalje? Ako ste u fazonu više plaže i zabave a manje građevina i istorije, ima i toga. Na jugu, ne tako daleko, očekuje vas Paralija, gdje vam neće trebati prevodilac pošto tamo ima više Srba nego Grka. Tu je i Halkidiki, poluostrvo sa svim mogućim sadržajima za novopridošle turiste. Ako pak krenete istočno ( gdje se zaputio autor ovog teksta) opet se nećete prevariti. Grad Kavala, raj za dušu i tijelo.
Predivno more, temperatura ugodnih do 35 stepeni, preplanule Grkinje, sve ide u prilog nezaboravnoj avanturi. Planirate li pak ranije da krenete, recimo juni ili jul onda vam ne ginu velike gužve, ali oni koji se odluče za varijantu avgust, septembar sigurno neće pogriješiti, jer je tad manje gužve nego u špicu sezon.
Ne možete otići u Grčku a da ne probate giros, suvlaki (ražnjici) , tsatsiki (grčka salata) i ostale specijalitete. U zavisnosti koliki ste gurman probaćete sve ovo jer se to može samo ovdje osjetiti. Cijene su…. pa zavisi gdje ćete sjesti i potrošiti nešto. Recimo da je cijena kave od 1,5 do 6 eura pa vidite, giros i ostala brza hrana do 2 eura, pivo od 3 eura pa dalje, grčka rakija ili uzo od 2 evrića itd. Grčke taverne (restorančići na obali mora)… e to je priča za sebe. Sve vrste morskih plodova, koje rijetko možete naći kod nas.
Telekomunikacije: pripadnici prepaida naše mreže ne boj te se jer će vaš mobilni aparat u romingu, komotno primati poruke od vaših najmilijih. Ipak slanje istih i pozivi će vas “malo” više koštati - 1 sms=1 markica, poziv nisam ni probao niti sam se kome javljao, tako da je to ne istražena zona. A tu su i telekardi koje ćete kupiti na svakoj trafici za 4 evropljana i koju će te spiskati za 2 minute razgovora sa mamom, tatom i ostalom rodbinom.
NOĆNI ŽIVOT, a to ste svi čekali. Odakle početi? Znači sve radi do kasno u noć, piće izuzetno skupo. Uglavnom, ne možes se oblokati bez bar 30 eura i to ako si sam. Za takav provod ne žaliti ni jednog potrošenog eurića. Naravno tu je uvijek opcija mini market, puna kesa za 10 eura, plaža, pa navali dokle god hoćeš.
Ako imate prijatelje u ovoj nam prijateljskoj zemlji, kao ja onda nema nikakvih problema. Dovoljno je da imate vizu i da se dokotrljate do odredišta ostalo je njihova briga. Ako nemate prijatelje ili neku rodbinu onda nikako ne preporučujem da se upuštate u ovu avanturu bez minimalno 150 eura i to na sedam dana ako izdrži.
Opet kažem bolje i ovo nego Montenegro, Croatia ili već šta.
PROVOD ZAGARANTOVAN! Ako mi ne vjerujete probajte, neće vam biti žao!
Vladimir Tarabić
