Novi talas

Prvo Republika Srpska! Jedini pravi izbor! Najbolji za predsjednika! Ovo su slogani trojice, kako sami kažu, najvećih takmičara u trci za osvajanjem fotelje u predstojećim izborima za predsjednika RS. Kažu, njihove stavove koji su, za svakog ponaosob najrealniji i najispravniji, podržava većina građana u RS.

Karikatura Voje Stankovića

Međutim, narod neodlučan. Vlada nedoumica od toga kome ukazati povjerenje. Sumnjaju da mlad čovjek može biti dovoljno iskusan, a star dovoljno izdržljiv za vođenje naroda! Drugi, pak, kažu, da ne pridaju veliki značaj instituciji predsjednika. Ukoliko se odluče za neku od ponuđenih opcija, strah ih je da ne dožive sudbinu naroda iz Domanovićevog „Vođe“, gdje narod izabra vođu bez provjeravanja. Sve što su o njemu mogli da znaju jeste to što vide kako izgleda. On ih povede i od njih ništa ne osta.

Pitanje je gdje bi u ovom slučaju stigao narod ukoliko bi svaki od kandidata dobio šansu? Po do sad viđenom, kako vele, imali bi mi mnogo više čistog vazduha, veće plate, jeftiniji život i školovanje, uklonjene arhitektonske barijere i da se papagjski ne ponavlja, još mnogo drugih pogodnosti. Iz tih bajkovitih pripovjedaka u famoznom predstavljanju, učini nam se život na dohvat ruke kao u Švajcarskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Švedskoj ili bilo kojoj drugoj naprednoj evropskoj zemlji. Po tome, čini se da bi svako mogao kandidovati se i obećavati, računajući na to da možda i osvoji medalju - fotelju.

A ŠTA DALJE? Kako odgovoriti na mnoga obećanja? Kako za to biti sposoban?
Tako, Centralna izborna komisija nije propisala nikakve odredbe koje bi trebalo ispuniti da bi se moglo steći pravo na kandidaturu. Tako, imamo sliku, a i strah, da bi predsjednika mogla predstavljati dva čovjeka. Jedan da misli, a drugi da u njegovo ime govori bez iznošenja ličnih stavova. Prema tome, ako je neko invalid ne znači da mu ne bi trebalo ukazati priliku, a pri tome da se uopšte ne razmotra njegova fizička, psihička ili bilo koja druga sposobnost. Ima i onih koji se konstantno kandiduju uprkos osvajanju dvadesetak glasova na izborima svake prestupne godine. Hoće da im glava na ekranu bude maksimalno uvećana. Valjda time žele pokazati koliki im je intelektualni kapacitet.

Većina konkursa za prijem u radni odnos u bilo koje preduzeće, pa makar i za rad u trafici, zahtijeva ispunjenje opštih i posebnih uslova. Opšte je poznato da je obavezno priložiti ljekarsko uvjerenje, ako se posao dobije. Čini se u ovom slučaju toga nije bilo ni na zvižduk! Pozvanim da sjedne u tu stolicu mogao se osjećati svaki građanin. Pa, koliki je uopšte značaj predsjedničke funkcije i jedne čelne institucije?!

Kad se poslušaju sva obraćanja, čini se da predsjednik ima bezbroj ovlaštenja. Može da utiče na većinu odluka drugih vodećih funkcionera, koji su prije godinu dana obećavali isto, pa čak i više. Kad sve sagleda, pomisli čovjek da su većina njih uzor pronašli u nekima od Makijavelijevih i Hobsovih djela. Situacija se maksimalno koristi. Na stranu sloboda vođenja kampanje, ali je činjenica da se u ovom najvećem lovu u mutnom ogroman značaj pridavao studentima, penzionerima, nezaposlenima, socijalno-ugroženima i nezbrinutima, ženama i drugima. Tako doktori ekonomije pričaše o mamografima i ultrazvucima, a doktori medicine o liječenju sive ekonomije. Bilo bi dobro da svi pomenuti, tokom ove kampanje kao i mnogih dosadašnjih, ne budu iskorišćeni kao ciljne grupe koje će donijeti najveći broj glasova.
Hoće li posle svaki neuspjeh domaćih političara rezultirati prozivanjem međunarodne zajednice, koja se opet, ruku na srce, nije Bog zna kako ponijela u korist naroda. Kažu, biće toga samo treba dočekati.

Pritisak za ulazak u Evropsku uniju je neizbježan. Kako kažu iz međunarodne zajednice , u interesu im je prvo da nas ustabile i kao jednu cjelinu svesrdno domaćinski ugoste kao punopravne članove. Kažu, priznaju nas. Priznavaše nas i ranije, vele. A mi? Krupnim koracima pripremamo se za članstvo. Parafirasmo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Na skupu i zagađenu vodu smo skoro pripitomljeni, pogotovo u opštinama iz okoline Banjaluke. Na skupoću osnovnih životnih namirnica, takođe, a i na niske plate i penzije, neuplaćene doprinose, privatizaciju - većinom nelegalnu, studiranje po Bolonji i ostale dječje bolesti.

Sve je to uvođenje evropskih standarda. Treba ljude razumjeti. U svemu ostaje nada, pa tako i u tome da će ovo neko pročitati, ali i nedoumica da će narod opet glasati onako kako je sluđen nekom od predstavljenih ideologija.

This entry was posted on Friday, December 7th, 2007 at 2:21 pm and is filed under Stav. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.