DuBalkan
Bila sam pod jakim utiskom kad sam pisala ovaj tekst nakon slušanja CD-a banjalučkog benda Sopot, te stoga upozoravam na mogućnost pretjerane upotrebe stilskog izražajnog sredstva HIPERBOLA. Upotrebu ove stilske figure ublažiću konstatacijom da Sopot na svom nastupu na Neofestu, koji se održao jula 2007. godine u Banjaluci, nije pokazao svoj maksimum. Međutim, nastupom u Getu, 02. 02. 2008. pokazali su da su definitivno bend vrijedan pažnje, i to ne samo na lokalnom prostoru.
Piše: Suzana Vukmir
Sopot aktivno stvara, a dokaz za to su stvari za novi album, koje su premijerno pred banalučkom publikom u ”Getu”, izveli prije desetak dana. Drugi album treba da se uradi u Francuskoj i Americi do kraja ove godine na kojem će gostovati neki od svjetskih afirmisanih muzičara, ali o tome nekom dugom prilikom.
Svoju vrijednost potvrdili su i na turnejama po Sloveniji i Francuskoj 2007. godine, a pozvani su da naredne godine nastupaju na najvećem afričkom ostrvu Madagaskar. Svojim nastupom u Prostoru kulturne bezbjednosti „Geto” počastili (ili počistili) su oko 200 raspoloženih konzumenata njihove muzike, koji su tražili dva bisa, ali zbog, kako nam je poznato, braće komunalaca, prostor se morao isprazniti do 23h.
No, da se vratim samom albumu koji je sniman u Lionu tokom 2006. godine. Na ovom albumu prisutan je uticaj veoma razvijene francuske dub scene sa kojom su i sarađivali na njemu.
Album prvenac ovog benda ima 11 pjesama. Idejni kreator i motorna snaga benda je Petar Topalović (ex Revolt, Jabooko sa negrass), a ekipu saradnika na albumu čine Žana Topalović (vokal), Milan Aćimović (klavijature, prateći vokal, aranžman), Bojan Albert Savić (saksofon, harmonika, aranžman), Đurica Štula (gitara) i mnogi drugi. Standardnu postavu benda čine Petar Topalović (ne volim tu riječ, ali laka je za upotrebu, frontmen benda), Đurica Štula (gitara), Milan Aćimović (klavijature), Bojan Albert Savić (saks, harmonika) i Saša Predojević (bubnjevi).
Najveći utisak, i tekstualno i vokalno-instrumentalno, na mene su ostavile pjesme ”Nada” u rege fazonu i ”Peaceful” (za koju se snima spot), što ne znači da su druge lošije. Naprotiv, ove dvije pomenute su samo ”plesnije” i ‘’slušljivije” za večernji izlazak, a ostale zahtijevaju malo veću koncentraciju moždanih ćelija u mozgu, što bi se reklo, više su za kućnu upotrebu.
Bez imalo objektivnosti usuđujem se da ovom djelu napišem ”odu radosti” što se ono konačno pojavilo na ispucalom banjalučkom asfaltu (iako ima gradskih ulica koje ni danas nisu asfaltirane). Jedan element koji sam prije svih uočila su sinkopirane dionice, što je više karakteristika džeza i makedonske narodne muzike, nego muzike bosnasko- hercegovačkih krajeva. Doduše, ovdje se primjećuje autorova zainteresovanost za mnogo širi muzički izraz.
Autor je (Petar Topalović) rođen u Sarajevu, živio u Atlanti, studirao u Beogradu i Prištini i skrasio se u Banjaluci, pa je ova muzička smjesa nekako i prirodno nastala.
Uz sofisticirane uplive saksa, klavijatura i jedva čujnu ritam sekciju poželjeli biste da vodite ljubav… Uz dionice sa kojima se prožima vizantijsko pojanje koje vas direktno vodi ka nebu, ka božanskoj ljubavi. Od vizantijskog pojanja možemo se osvrnuti još nekoliko vijekova unazad i vidjeti i staroslovenske bogove i boginje kako pjevaju Naturalis. Samo jedan sekund nas dijeli od 1000-godišnje istorije, jedan sekund prije vremena misionarstva Ćirila i Metodija. Ovo je istovremeno narodni melos koji zvuči savremeno i svevremeno, dok se u vama budi duboko uspavani arhetip.
Čućete ženske mekane glasove, ali to su ipak glasovi grlate Vile Raviojle koja se probija kroz šume, potoke, rijeke, livade, pašnjake.. bh planina… miluju vas zvukovi flore, a opet ćete osjetiti plesove svjetski metropola… i afričke ritmove… čućete i brdsko-planinske ženske glasove pomješane sa oštrinom balkanskih vjetrova i mudrošću planinskih vila. Mitovi i legende… i Marko Kraljević bi pogledao nekoliko vijekova unazad!
Čućete ”balkanski rege”, koji je zadržao autentičnost ”Crnog kontinenta”. A ekstravagantni zvukovi putujućeg Svemira će vas teleportovati istovremeno u realni i virtuelni svijet.
A tek tekstovi! Prava utopistička poezija!… Ali šta smo mi nego smrtnici koji teže ka besmrtnosti, ka vječnosti, mikrokosmos (kako se i zove jedna od pjesama sa albuma) koji želi da se sjedini u Kosmosu? Ne mogu se oteti utisku da je Njegoševa Luča Mikrokozma uticala na Petrovu poeziju. Takođe, u tekstovima se ističu univerzalne ljudske vrijednosti, koje su, u ovom ‘’sajber” društvu pomalo i zaboravljene. Entuzijazam nije prisutan samo u tekstovima, jer se ”hard work”, pa makar i nedovoljno plaćen, isplati. Teme koje se često prepliću su nada, entuzijazam, borba, ljubav, mir, socijalna pravda… Osim ovih, Sopot je inspirisan i temama iz naše narodne i duhovne tradicije (pjesme Diple, te Osu se nebo i Tekla voda).
Ovo je djelo za antologiju, pa makar i antologiju skromne bh savremene muzičke scene (mislim na posljednju deceniju). Iako u Banjaluci ne postoji diskografska kuća, ovaj album je dokaz da, uz dobre ideje i uslove za njihovo ostvarivanje, pored dobre volje, treba imati i dobar menadžment, ali i timski rad u kojem ”prvi među jednakima” ima, blago rečeno, važnu ulogu.
Ipak, ovo djelo nije novina u muzici u konceptualnom smislu. Savremenici smo trenda u pop-artu koji flertuje sa tradicijom, bilo da je to muzika, nošnja ili neki drugi segment kulturnog nasljeđa. Ovu ideju relizovali su i naši poznati kompozitori Vlado Milošević, Stevan Mokranjac (jedna od pjesama je obrada Mokranječevih Rukoveti), istina u maniru klasične muzike.
Ovo muzičko djelo, zaista dobrih ljudi i muzičara, ima potencijal da uđe bar u anale ”popularne” muzike, jer je ovaj hibrid (electro, dub, etno, d’n'b) prvi ove vrste u BiH - moderni hibrid zvani Dubalkan.
