Novi talas

Robert Rotbart možda nije najbolji košarkaš koji je igrao za banjolučki Borac, ali sigurno ima potencijala da dogura najdalje. Sa visinom od 216 centimetara, tehnikom, šutem, pokretljivošću, osjećajem za igru koji posjeduje, on je tip igrača za kojim balave NBA skauti. Ima potpisan trogodišnji ugovor sa izraelskim gigantom Makabijem iz Tel Aviva, i ako ga mimoiđu povrede za koju godinu ga možemo vidjeti u duelu sa najboljim evropskim i svjetskim centrima.

Ne iskoristiti priliku za intervju sa njim dok nam je u “komšiluku”, bilo bi krajnje neogrovorno. Robert se odazvao isti dan i razgovarali smo u prostorijama Borac Nektara. U govoru mu se osjeti da je dugo izbivao sa našeg govornog područja, neke riječi izgovara sa akcentom Amerikanca. Priča ekavicom, ali mu se, pod uticajem novog okruženja potkrade i neka riječ ijekavice.

(more…)

„Ja u principu najbolje odgovore dajem rano ujutru, ali može intervju i poslepodne, kad god odgovara“- sa druge strane žice se čuo dobro poznat glas, najprepoznatljiviji u banjolučkom radio-etru. Čini se gotovo uvijek dobro raspoložen, Darko Gunjić Gunja, izlazi u susret ljubopitljivim novinarima.

Za njegovu kultnu radio-emisiju Blablaonica, koja je doživjela sedam godina emitovanja, znaju i oni koji ne slušaju radio. Za sada je Gunja, kako sam kaže, slobodnjak i ne radi, ali strpljivo čeka pravu ponudu da se vrati. Na radio, naravno. Poznat i kao član benda Balkan Ekpres, u kome je od osnivanja, Gunja je jedan od najneobičnijih likova banjolučkog javnog života. Sa svojim slušaocima je izgradio odnos kakav je teško pronaći bilo gdje u medijima, jer je ostao isti, bez foliranja, na kraju, on je jedan od njih i po „socijalnoj liniji“.

(more…)

Kad tri mlada profesora istorije oforme trupu koja po banjolučkim klubovima svojim šalama uveseljava goste, i prozovu se “Atelje” “samostalnih” “dramskih” “umjetnika”, odmah je jasno da tu ne manjka šale na sopstveni račun. Ni na sve ostale moguće račune! Na njihovim nastupima možete saznati kako je propala reforma sve tri komunalne službe u BiH, ko se iz fudbalskog duela Srbija-Turska, na Kosovu 1389. direktno plasirao u Carstvo nebesko, po kojoj tarifi se naplaćuje osvećenje vodice, i zašto Halk nije ušao u izbor za super heroja Republike Srpske. Nedeljom u 14 i 30 na radiju Balkan su dobili termin za emisiju, pa će njihovo “stvaralaštvo” biti dostupno slušaocima.

Razgovor sa članovima “Ateljea” Duškom i Dubravkom (nedostajao je treći član Dario-Sire), obavljen je (uzkraće napade smijeha) u klubu Kastra, u kome najčešće nastupaju. (more…)

Široke narodne mase ga pamte po ulozi u filmu „Tito i ja“. I to mu je već toliko naporno, da je jednom izjavio: „Kada bih ubio petoro ljudi, u novinama sigurno bio naslov „Onaj mali debeli iz filma Tito i ja ubio petoro ljudi““. Vrijeme je da mu zapamtite ime: Dimitrije Vojnov, nekada jedan od najprepoznatljivijih filmskih kritičara Srbije, danas sve produktivniji scenarista. Na pitanja o glumačkoj karijeri je prestao da odgovara. Ali ostaje dovoljno tema za priču: kako je počeo i zašto je prestao da se bavi filmskom kritikom, njegov scenaristički debi filmom Mi nismo anđeli 3, aktuelno stanje srpskog filma…

(more…)

Niko ko ga je čuo, vidio ili pročitao njegov tekst, nije ostao ravnodušan. Već samim svojim potpisom privlači pažnju i ostavlja u dilemi: Zašto te zagrade? A potpisan je ispod mnogo tekstova, kolumni, kritika… Napisao je i svoju prvu knjigu, “Intervju sa Radovanom Karadžićem”, koja je postala bestseler u našim okvirima. To je itekako dovoljno da se dosta ljudi zapita: Ko je Dani(j)el Simić, kako sam kaže, “opštenarodno poznat anonimus”, i koje je njegovo pravo zanimanje?

(more…)

Trinaestogodišnji Delibor Tešanović, učenik osmog razreda Osnovne škole “Ivo Andrić” iz Banje Luke, voli fiziku.
U školi pohađa dodatne časove iz ovog predmeta i pobjeđuje na takmičenjima. U slobodno vrijeme razmišlja o novim fizičkim teorijama. Kao član školske šahovske ekipe, s lakoćom pobjeđuje i na takmičenjima iz šaha. Delibor voli i hemiju, pa se u školskoj laboratoriji odlično snalazi. Računare poznaje bolje od većine srednjoškolaca. Interesuje ga grafički dizajn i s računarskim inženjerima o mnogim temama razgovara na ravnoj nozi.

(more…)

Slavko Gavranović, rodom je iz Prijedora, a postao je jedan od zaštitnih znakova Banjaluke. Sa najmanje dva cekera punih knjiga, svaki dan putuje iz Prijedora u Banjaluku, kako kaže “vozom i autobusom za đake i seljake” da bi ljudima ponudio neke od najnovijih izdanja. Iako je najjeftiniji, ljudi od njega rijetko kada kupuju, pa vrlo često ne zaradi ni za kartu. Sebe naziva “posljednjim intelektualcem na Balkanu koji hoda u tuđim prnjama”.

(more…)