Novi talas

Nijedan grad u srcu Evrope nije toliko kontrastan kao glavni grad Savezne republike Njemačke. U isto vrijeme moderan i staromodan, sterilan i prljav, porušen i izgrađen, očaraće vas i zbuniti. Svidjeće vam se i zgaditi. Podjednako.

Predstavljen je kao simbol ujedinjenja. Kao centar moći. Kao granica Istoka i Zapada. Kao spoj nespojivog. To je Berlin, glavni i najveći grad Savezne Republike Njemačke. Naseljava ga, prema nekim zvaničnim statistikama, oko tri i po miliona stanovnika, iako će se gotovo svaki stanovnik Berlina pohvaliti veličinom svog petomilionskog grada. Prvi put se spominje u 13. vijeku, ali tek u 18. vijeku, u vrijeme Fridriha I, kada postaje glavni grad Pruske, doživljava svoj procvat. U vrijeme Drugog svjetskog rata postaje centar Hitlerove moći i talac fašističke ideologije, koji po završetku rata munjevitom borbom biva oslobođen. I podjeljen visokim betonskim zidom i žičanom mrežom. Tako razdvojen na Istočni i Zapadni Berlin, podijelile su se sudbine ljudi koji su živjeli tamo. Neuspiješan pokušaj prelaska sa one strane Zida se plaćao životom. Bila je to karta u jednom pravcu. Cijena slobode.

Stvari su tako funkcionisale sve do 1990. godine kada se čelična zavjesa Evrope ruši i Istočna i Zapadna Njemačka se ujedinjuju. Tada Berlin ponovo postaje glavni grad i ekonomski, kulturni i finansijski centar Savezne republike Njemačke. Danas je Berlin središte svjetske trgovine, industrije i kulture. Njegove palate, operske kuće, muzeji, crkve, biblioteke, restorani i hoteli spadaju u one najbolje u svijetu.

Prvi utisak koji će dočekati prosječnog posjetioca sa Balkana možda neće biti baš pozitivan. Blještavilo Berlina, elegantno uzdržani i uglađeno distancirani Njemci koji neće poželjeti dobrodošlicu, neprirodno tihe gužve na ulicama, učiniće da pomislite da je Berlin jedan precizno programirani, sterilan grad. Međutim, već kada uđete u neki supermarket, robnu kuću, butik, knjižaru ili restoran, i susretnete se sa ljubaznošću osoblja, shvatićete koliko su ljudi u Berlinu prirodni, druželjubivi i ljubazni. Kada prošetate dijelovima grada u kojima žive Turci, postaće vam jasno da je Berlin grad dijametralno suprotnih krajnosti. I zbog toga će vam se još više svidjeti.

Žila kucavica Berlina je glavna ulica Kurfirstendam, ili skraćeno Kudam, koja odiše živošću, avangardom i spojem starog i modernog. Široka, duga ulica u kojoj se ističe Kaiser-Wilhelm memorijalna crkva i ogromni Evropa Centar prepuna je simpatičnih restorana, dobrih klubova, kafića i nekoliko diskoteka između kojih bi definitivno trebali posjetiti „Q-dorf”, ogromnu diskoteku od nekoliko dijelova u kojima možete uživati u različitim vrstama muzike i tematskim žurkama koje se organizuju svake večeri. Tu su i brojni butici svjetskih robnih marki od H&M, Zara, Nike town, Benetton, New Yorker, Adidas, Mango, Leiser i drugi. I neizbježni McDonalds, najveći i najmoderniji u cijeloj Evropi.

Još jedna ulica je neizbježna za turiste. Riječ je o Ulici oslobođenja 17.juni. Proteže se od Tehničkog Univerziteta, uvija se kružnim tokom oko spomenika boginje pobjede (Siegesgoettin Victoria), veličanstvenog pozlaćenog spomenika, visine oko 50 metara, koji oduzima dah, i presjecajući najveći park u Berlinu, Tiergarten, vodi do Brandenburške kapije (Brandenburg Tor), simbola poslijeratne Njemačke, granice između Istoka i Zapada. Ova ulica predstavlja svojevrsni muzej na otvorenom jer ona vodi pored mnogobrojnih istorijskih spomenika. Svake godine tu se održava i širom svijeta poznata „Love parada”.Tu je i ruski muzej žrtvama fašizma na otvorenom, gdje možete vidjeti fotografije oslobođenja Berlina 1945.godine i trijumfa ruske vojske, i saznati brojne istorijske činjenice o Drugom svjetskom ratu.

Zatim, ukoliko produžite dalje doći ćete do kraja ulice, do Brandenburških vrata, kroz koja slobodno možete proći u Istočni dio Berlina i naći se na Pariser Platz-u gdje se nalazi najelitniji hotel u Berlinu, „Adlon”, u kojem borave svjetski lideri poput Buša, Putina i drugih, kada su u posjeti glavnom gradu SR Njemačke. O njegovom luksuznom izgledu, suvišno je govoriti. Brandenburška kapija je danas jedan od simbola Berlina i turistička atrakcija, kroz koju je 1990. godine nakon rušenja Berlinskog zida, pohrlilo hiljade ljudi sa Istoka, željni boljeg života i slobode. Danas su još uvijek ponegdje sačuvani ostaci čuvenog Berlinskog zida na kojem mladi ljudi grafitima izražavaju svoje umjetničko viđenje Berlina 60 godina poslije Hitlera. Takođe, ekonomični Njemci su pronašli način na koji će komercijalizovati Berlinski zid, pa tako na svakom ćošku od sitnih preprodavaca možete kupiti kao suvenir komadić srušenog zida. Pri tom vam niko ne garantuje da ste za tih 3 ili 5 evra koliko ćete platiti taj suvenir, zaista dobili komadić betona sa čuvenog zida ili samo komadić betona sastrugan sa neke porušene zgrade.

U neposrednoj blizini je i Reistag, nekada zgrada njemačkog parlamenta, koji je danas pretvoren u muzej. Građevina koja oduzima dah. Odatle se pruža pogled na novu građevinu u kojoj je smještena Njemačka Vlada na čelu sa kancelarkom Angelom Merkel. Kružnom šetnjom obalom vještačkog kanala kojim plove brodovi krcati turistima, stiže se do glavne željezničke stanice, najveće u Evropi, koja je izgrađena prošle godine i sva je u staklu.

Ono što svakako ne bi trebali propustiti ukoliko vas nekada put odvede u Berlin, to je „Fernsehturm”, toranj visok 267 metara na Alexander Platz-u u istočnom dijelu grada, na vrhu kojeg se nalazi ogromna kugla koja se okreće. Naime, to nije obična kugla, u njoj se nalazi luksuzni restoran koji se takođe okreće. Tako, ukoliko budete imali sreće da nađete slobodno mjesto u najvišem berlinskom restoranu, dok pijete originalno njemačko pivo, uživaćete u pogledu na Berlin iz ptičije perspektive. Savršen osjećaj! Pravi čardak ni na nebu ni na zemlji.Na Alexander Platz-u, centru bivšeg Istočnog Berlina, nalazi se i ogroman vremenski sat koji na osnovu sunčeve svjetlosti pokazuje tačno vrijeme u svim vremenskim zonama.

Vrhunac arhitekture današnjeg modernog Berlina svakako predstavlja Potsdamer Platz, novoizgrađeni, moderni dio grada. Dobio je ime po Potsdamu, starom gradiću smještenom nedaleko od Berlina. Potsdamer Platz je ogroman uslužno- trgovinski centar u kojem se naročito ističe gigantski Sony Centar u okviru kojeg se nalazi Kino u kojem se održavaju svijetske premijere visokobudžetnih holivudskih filmova, sa sve crvenim tepihom, najpoznatijim holivudskim glumcima i glamurom. Mjesto gdje se održava i Berlinski filmski festival. Tu su i veliki trgovački centri, restorani, izložbeni saloni, kazina, najsavremenija željeznička stanica i zgrade koje svojom arhitekturom utiču na to da se osjećate kao da ste u Njujorku, u najmanju ruku. Sve je u staklu, jednostavno a moderno, savršeno čisto i blistavo. Na ulazu u Potstamer Platz je zgrada Berlinske Filharmonije. Nije baš kao Sidnejska Opera, ali zaslužuje pažnju svakako.

I šta još ne bi trebalo, pored svega nabrojanog, propustiti ukoliko se ikad nađete u Berlinu? Pa…»Berliner Zoo», zološki vrt u centru grada, dvorac Šarlotenburg, neki od mnogobrojnih parkova, H&M, Benetton, Lidl, Raichelt (supermarketi), Nanu-nana (prodavnice sa džidža-midžama gdje za malo novca možete kupiti svakojake đakonije), Irish Pub u Europa Centru, Hard Rock Cafe, pivo Berliner kindl i keri vurst, vožnju U-Bahnom (podzemnom željeznicom), i S-Bahnom (nadzemnom željeznicom)….

U svakom slučaju, ponuda u ovom gradu je ogromna. Ono što je važno napomenuti jeste i to da su cijene svih proizvoda, od igle do mašine, pristupačne čak i za nas. Ako se nađete u Berlinu u vrijeme sezonskih sniženja, onda ste sretan čovjek (čitaj: žena). Popusti su mnogo veći od onih na koje smo mi navikli u našim, nazovi, robnim kućama.

Toliko o ovom čarobnom gradu, koji kad jednom posjetite zaista poželite da se ponovo vratite tamo. Možda je moj novi njemački prijatelj Jens bio u pravu kada mi je to pokušao objasniti, „Ima nešto u vazduhu u Berlinu, što te tjera da se ponovo vraćaš”. Kad malo bolje razmislim, možda je bio u pravu! Drugačije se diše u Berlinu…ili možda samo brže….ko zna! Ipak je to grad kontrasta.

This entry was posted on Tuesday, March 4th, 2008 at 1:36 pm and is filed under Putovanja. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.